09 Oct

API Economy

Rad napisali:  Boris Ćorković, Maja Franješ, Saša Seleš

1. Uvod

Tokom povijesti se stvorio velik broj usluga i proizvoda. Puno takvih su i danas prisutni u svom izvornom obliku, a uz njih se stvara i niz novih, te je njihov trend porasta visok. Također današnji poslovni subjekti ovise o velikom broju tih proizvoda i usluga, a koriste ih od jednom godišnje do par milijuna puta dnevno.

Poduzetnici moraju ostati konkurentni, a to postižu optimizacijom postojećih i uvođenjem novih tehnologija koje će povećati produktivnost i kvalitetu. U određenim slučajevima je čak nužno napustiti postojeću i okrenuti se profitabilnim granama industrije. Za to je potrebna agilnost, a takvu karakteristiku je teže posjedovati ukoliko partneri i pružatelji usluga ne mogu ispuniti tražene potrebe.

Potrebe su često vezane uz poboljšanje i ubrzanje odabira, nabave, plaćanja i same konzumacije usluga i proizvoda. Nužno je istovremeno omogućiti da se što više usluga može lakše ponuditi na tržištu i da ostali takve usluge mogu jednostavno koristiti.

Ipak razmjena dobara nije uvijek tako jednostavna, jer uključuje eventualan transport ili robu visoke cijene. Usluge također nisu uvijek jednoznačno definirane i izvršenje nekih od njih nije moguće automatizirati ili opisati. Posebna iznimka je u informacijskim dobrima, koje je iznimno lako dijeliti i multiplicirati, pa API ekonomija u informacijskoj industriji ima najveći potencijal.

Iako je poslovni „model“ API ekonomije najjednostavnije uvesti u informacijskoj industriji, on ima i šire primjene, jer se API ekonomija uklapa i sa svima koji žele uvesti XaaS (Everything as a Service) model.

2. Uklapanje API ekonomije

U vrijeme nakon popularizacije IT-a u oblaku, među najistaknutijim poslovnim strategijama je digitalna transformacija. Novinari prikazuju digitalnu transformaciju kao glavni čimbenik uspješnih tvrtki i razloga zašto su one stvarno i uspješne. Digitalna transformacija postaje trend i moguće je pronaći niz materijala i konzultantskih usluga oko provođenja digitalne transformacije.

Velike tvrtke koje izrađuju poslovni softver također prikazuju digitalnu transformaciju kao jednim putem koji ostvaruje nekoliko pogodnosti od konzumerizacije IT-a kao internih resursa, poboljšanja vlastitih proizvoda i usluga, do cjelokupnog organizacijskog unaprjeđenja.

Dakle digitalna transformacija je program kojeg firme definiraju, a koji sadrži niz inicijativa za prevladavanje promjena koje uključuju prelazak u rad „bez papira“.

Rad „bez papira“ podrazumijeva da se zaposlenici što manje bave operativnim poslovima, te da takve poslove obavlja softver. Zaposlenici ako su ipak u operativnom sektoru trebaju raditi posao inovacije i baviti se problemima kako automatizirati i u konačnici povezati širok spektar procesa.

Zaposlenicima je dakle nužno na raspolaganje staviti širok i jeftin izbor aplikacija. Osim izbora, postavljanje i ukidanje mora biti u punom poslovnom smislu pojednostavljeno. Kupovina i instalacija aplikacija ne smije biti komplicirana i mora biti pristupačna manje informatički obrazovanim ljudima, a opet omogućiti IT odjelu kontrolu. IT kao podrška ne smije sputavati zaposlenike u obavljanju njihovih poslova.

Kako bi se postigla takva jednostavnost aplikacija, IT se morao konzumerizirati. Konzumerizacija se postiže prelaskom u oblak, jer aplikacije prilagođene oblaku imaju svojevrsnu karakteristiku poligamije. Poligamija omogućuje bezbrižno odvajanje aplikacijskog sloja od poslužitelja, postavljanje istih na više poslužitelja, te više različitih na jedan poslužitelj, a da se pri tome zadrži izolacija, sigurnost i stabilnost u radu. Prilikom implementacije oblaka, za digitalnu transformaciju, nije bitno jeli taj oblak postavljen na lokalne poslužitelje ili one dijeljene na udaljenoj lokaciji.

Poligamija aplikacija i zajednički model arhitekture rada omogućuje brži razvoj specifičnih aplikacija, te brzo inicijalno postavljanje. Kada se takve aplikacije ponude modelom usluge, gdje ih se plaća koliko i koristi, tada je vrlo jednostavno konzumerizaciju IT-a i opipati u izvještajima o potrošnji određenih odjela/zaposlenika, pogotovo jer je namjena i količina iskazana.

Oblak pruža tu mogućnost da odjel/zaposlenici mogu s manje dugoročnog planiranja raspolagati budžetom za rješavanje zaostalih, trenutnih ili problema iza vrata, jer mogu uzeti uslugu koja će im pomoći u rješavanju samo toliko koliko im treba. Pri tome će platiti „poštenu“ cijenu ovisno o intenzivnosti korištenja.

API ekonomija se iza oblaka, konzumerizacije i široke trgovine aplikacijama kao uslugama, postavlja kao logičan slijed. Zaposlenik/odjel može odabrati nekoliko aplikacija, no za izbacivanje operativnog posla potrebna je interoperabilnost između aplikacija. Interoperabilnost se postiže integracijom kroz proizvoljan zajednički protokol kojeg razumiju obje aplikacije. Integracijom se osim „suradnje“ dviju aplikacija postiže i mogućnost apstrakcije obadviju aplikacija u zajedničku uslugu prema drugom odjelu, a zatim apstrakcija više odjela kao nova usluga s dodanom vrijednošću prema korisniku.

API ekonomija se može svrstati u jednu od mogućih inicijativa koje si firma može zadati provodeći digitalnu transformaciju.

3. API i pristupačnost

Integracija aplikacija uključuje razmjenu podataka, ali i korištenje, odnosno pozivanje parameteriziranih procesa od jedne aplikacije, te dobivanje rezultata izvršavanja natrag u drugu. Druga aplikacija tako može s tim podacima i/ili rezultatima odraditi svoje procese. Uz razmjenu podataka i korištenje procesa jedna od čestih vrsta API integracija su i mehanizmi pretplata i objava, gdje se moguće pretplatiti na promjene u jednoj aplikaciji.

API („application programming interface“) je dakle mogućnost aplikacije, odnosno spojna točka kojom jedna aplikacija pruža drugim aplikacijama mogućnost povezivanja.

Obzirom da su aplikacije idealne za ponavljajuće zadatke, onda je i API u većini slučajeva za svaku aplikaciju ili barem njenu verziju „standardiziran“, te se ne mijenja često u životnom ciklusu instance te aplikacije. Ipak kada postoji veliki broj aplikacija s različitim namjenama poželjno je da sve API točke imaju zajednički format.

Postoji nekoliko standarada koji taj format pokušavaju ujediniti, a neki od popularnijih su OData i WebHooks. OData protokol je specifičan jer na jednostavan i konzistentan način omogućava konzumaciju i ispitivanje podataka. Ispitivanje se odnosi na mogućnost definiranja kriterija po kojima će se podaci filtrirati. API tada vraća samo rezultate koji su zadovoljili kriterije, ali može stvoriti i kontekst koliko je podataka odabrano od ukupnog broja. OData sadržava i dokument s metapodacima koji je čitljiv ljudima, ali i strojno. Metapodaci sadržavaju opis modela podataka. Time se postiže čvršća integracija jer aplikacija koja koristi API može biti svjesna svih relacija unutar modela podataka.

OData je RESTful (Representational state transfer) vrsta API-a. REST se temelji na HTTP protokolu na kojem su temeljene i web stranice. Obzirom na dostupnost HTTP-a na raznim vrstama uređaja od satova, mobitela, računala do onih najmanjih poput senzora, dohvat ili slanje podataka prema REST API-u je praktički uvijek dostupno. Aplikacijski poslužitelj koji izvršava operacije dostupne putem API-a trpi opterećenje, a time pruža ostatku aplikacija u ekosustavu da s jednostavnošću dolaze do ili šalju podatke. Takav princip rada je prikladan za pružanje API-a kao poslovne usluge.

REST format API-a je od samog standardiziranja dobio veliku popularnost zbog svoje jednostavnosti i praktički svaki novi API koji se razvija koristi REST format. Takve API je je toliko jednostavno koristiti da ih može konzumirati bilo koja osoba koristeći samo Internet preglednik. Podaci nisu prikazani u vizualnom sučelju, već u tekstualnom formatu, što malo otežava snalaženje, no zadržana je čitljivost i razumljivost.

Ipak OData kao REST standard sadržava spomenute metapodatke o modelu samog API-a iz kojega je moguće automatski izgraditi vizualno sučelje koje pruža standardne operacije nekog proizvoljnog API-a.

API ne uskraćuje postojeće mogućnosti razvoja aplikacije, ali omogućava takvoj aplikaciji jednostavnu integraciju i javnu dostupnost. Uz spomenutu poligamiju aplikacija u oblaku, čije se opterećenje (prilikom učestalog korištenja) može distribuirati na više poslužitelja,  dobiva se skalabilna aplikacija koja pruža uslugu obrade podataka.

Bitno je da prethodno navedene karakteristike omogućuju temeljenje jedne usluge obrade podataka, kaskadno nad drugom, zbog spomenute interoperabilnosti API-a. U slučaju kaskade API ekonomija može značajno automatizirati procese unutar organizacije, osloboditi radnu snagu za druge zadatke, otvoriti priliku za dodatne usluge nad postojećima, sve usluge pružati u većim količinama i volumenu, te zadržati konzistentnost u kvaliteti i isporuci.

4. Implementacija modela API ekonomije

Implementacija API-a je tehnički izazov i kao takav je u većini slučaj rješiv. Obzirom na jednostavnost izvedbe API-a postoji već puno primjera i uzoraka koji razvoj API-a čine bržim i sigurnijim.

Određeni softverski programi u sebi sadržavaju neku vrstu API-a kojom osiguravaju proširivost i mogućnost konfiguracije tog softvera, međutim takav API nije financijski samoodrživ, već se uključuje u cijenu proizvoda.

Osim tehničkog pojavljuje se i poslovni izazov, a  s kojim treba odgovoriti kako API-e unutar postojećih softverskih programa pretvoriti u samostalne usluge. Ukoliko organizacija u svojoj djelatnosti nema izradu softvera, onda je poslovni izazov još veći, jer postojeću uslugu treba prvo izvesti u softverskom obliku, koji tek tada može postati API.

Uvođenje API ekonomije je moguće no pitanje uspješnosti ostaje na tome koliko se organizacija može promijeniti, te postoji li volja za takve promijene. Mudro bi bilo da plan o digitalnoj transformaciji prethodi uvođenju modela API ekonomije, jer će na taj način biti moguće razraditi faze i ciljeve postepenog prelaska na ovakav model.

Prelazak na model API ekonomije je zahtjevna procedura, obzirom da često domenski stručnjaci nisu stručnjaci u softverskom razvoju, te da se njihova stručnost i mogućnosti pružane dosadašnjom uslugom moraju pretvoriti u API. Pri tome je nužno paziti da sama usluga ne izgubi svoju kvalitetu zbog načina rada raznih protokola i tehničkih restrikcija.

Proizvođači materijalnih dobara za razliku od organizacija koje pružaju usluge imaju dodatan izazov, jer API obrađuje podatke i kao takav ne može zamijeniti proizvod. API ekonomija u takvom slučaju nije isključena, jer već postoji česta pojava oblika poput „leasinga“ gdje se u mjesečnim ratama kao usluga plaća određen proizvod. API u takvom slučaju može poslužiti za matične operacije poput naručivanja/otkazivanja „leasing“ usluge ili dobivanja dodatnih informacija o usluzi.

5. Poslovne prednosti API-a

API je već spomenut u njegovom obliku kada su njegove funkcionalnosti sastavni dio nekog proizvoda ili usluge. Ipak prisutni su oblici organizacija koje se temelje na tome da svoju dodatnu vrijednost pružaju na način da agregiraju informacije o pružateljima usluga, a zatim ih nude na jednoj centraliziranoj lokaciji.

Na taj način korisnik usluge ima raznoliki izbor i može odabrati ono što mu najviše odgovara, ali ga pronalazak informacije ne košta skupo. Primjeri takvih organizacija su Uber, Alibaba, eBay, itd…

Korisnici usluga imaju potrebe za takvim agregiranim informacijama, jer je teško u svom šumu usluga koje se nude odabrati ili uopće saznati za onu koja je optimalna. Vlastiti razvoj nije opcija kada je ta usluga van domene djelatnosti. Također trenutni modeli gdje postoje odjeli nabave i potražnje su tromi i ograničeni sa opsegom ponuda koje mogu zatražiti i analizirati.

API može u takvim slučajevima pomoći, distribuirajući listu dobavljača s njihovim karakteristikama. Korisnik kao osoba može sam odrediti koji dobavljač je optimalan, no može stvoriti i set pravila po kojima će softver sam odabirati dobavljače prema kriterijima dobivenih od strane API-a.

API ovisno o vlastitoj strukturi može imati nekoliko načina ugovaranja usluge. Usluga može biti ugovorena s cijenom po jednom upitu prema API-u (jedna konzumacija usluge) ili po mjesečnim paketima u koje su uključena određena prava. Korisnici koji neopravdano iskorištavaju API se automatski isključuju i od njih se traži plaćanje većeg paketa, pa se umanjuje i potreba za pravnim postupcima ili ponovnim utvrđivanjem ugovornih obveza.

Softver koji koristi API-e može informacije o pravima korištenja sam interpretirati, koristeći metapodatke, te prema tome sklopiti i ugovor o korištenju (registracija na API). U slučaju pojave problema, odgovorna osoba se automatski obavještava.

Protokoli za plaćanje su već duže vrijeme u upotrebi, pa automatizacija plaćanja svih usluga koje se koriste određeni mjesec i prema volumenu korištenja, a da se prilikom toga zadrži pouzdanost nije značajan izazov.

Iako za sve navedene prednosti već postoji način rada gdje obradu obavljaju ljudi, a API ne postoji, kada se radi o velikim količinama API postaje neizbježan. Usluge koje se dnevno konzumiraju po nekoliko milijuna puta (npr. pretraživanje, naručivanje namirnica, podizanje novca na bankomatu) u istom danu ne mogu biti obrađene od strane ljudi. Model API ekonomije uključuje takvu skalabilnost i mogućnost globalnog utjecaja na veliki broj korisnika.

Osim automatiziranog plaćanja, API je vrlo pogodan za transakcijsko plaćanje. To znači da se svako korištenje API-a naplaćuje i da troškovi inicijalizacije nisu veliki. Pokretanje nove usluge ne zahtjeva veliki kapital, jer se temeljene usluge plaćaju po korištenju. Ovisno o količini korištenja, investitor u samim počecima može vidjeti isplativost.

Model API ekonomije ostvaruje uvjete za poslovnu inteligenciju i planiranje cijene jedne konzumacije usluge, temeljem već dostupnih cijena temeljnih usluga. Ostali aspekti poslovne inteligencije poput promatranja dosadašnjeg trenda i isplativosti su izvedivi, jer iza svake konzumacije postoje troškovi temeljnih usluga kao i prihod od same konzumacije.

6. Primjeri API ekonomije

Primjeri API ekonomije se mogu pronaći u svim industrijama. Spomenuti su već Uber, Alibaba i eBay. Naručivanje vožnje od strane tvrtke za svoje zaposlenike koji idu na sastanke putem API-a ili slanje paketa putem API-a, gdje poštanska služba dođe na definiranu adresu u definirano vrijeme, preuzme paket i zatim ga dostavi, su modeli gdje API ekonomija demonstrira svoju učinkovitost.

Razvoj autonomnih vozila se poklapa s modelom API ekonomije, jer će vožnja autom postati usluga koja se naplaćuje po vožnji, iako je auto proizvod koji ima svoju visoku cijenu. Ukoliko organizacija ili osoba kupe automobil, upravljanje kome, kada i na koliko je dodijeljen je upravljanje putem API-a. Vozni parkovi osim API-a za pokretanje vožnje mogu koristiti i API kojim iznajmljuju nove kapacitete ili ukidaju postojeće. Softver može sam planirati i predviđati koliki će kapaciteti biti potrebni.

API ekonomija je pronašla primjenu i u hrani. EU regulativa 1169 zahtjeva da prodavači hrane na svojim Internet trgovinama omoguće korisnicima prikaz kompletne nutritivne deklaracije i sastava proizvoda. GS1 kao organizacija koja sudionicima lanca nabave i potražnje pomaže u razmjeni informacija je razvila vlastiti standard (GS1 Source) po kojemu Internet trgovine ili mobilne aplikacije, pa tako i ostale vrste uređaja mogu pristupiti tim podacima, prikazivati ih i obrađivati na bilo koji dopušten, odnosno moralan način. Takav sustav pomaže proizvođačima da distribuiraju točne i provjerene podatke, te da uz te podatke prezentiraju i vlastiti brend, a svima ostalima da koristeći API dođu do tih podataka.

7. Zaključak

Poslovni model ekonomije API-a postaje sve zastupljeniji. Organizacije koje su se odlučile za taj model imaju globalan utjecaj i veliku skupinu korisnika. U toj listi organizacija postoje i male organizacije koje nemaju velik broj zaposlenih niti godine iskustva na tržištu. Takav model je i prikladan za mladu radnu snagu koja zahtjeva posao u kojem je jedino izazov konstanta.

Prelazak na model API ekonomije je ipak nešto što treba raditi sustavno i oprezno. Implementacija je za svaku organizaciju drugačija, a kroz više iteracija s poboljšanjima takav postupak će biti lakši za samu organizaciju kao i za korisnike iste.