26 Jan

Otvorena Inovacija i Inovacijski paradox EU

Usporedba: Tehnokracija i Humanizam

Tehnokracija je termin korišten za opisivanje organizacijske strukture ili sustava upravljanja u kojem se odluke donose bazirano na tehnološkim znanjima [1].

Humanizam je filozofski i etički stav koji naglašava vrijednost i agenciju ljudskih bića, individualno i kolektivno, i općenito preferira kritičko mišljenje i dokaze (racionalizam, empirizam) preko uspostavljenih doktrina ili uvjerenja[2].

Zašto je ova distinkcija bitna? Na kolektivnoj razini distinkcija je bitna jer definira uvjerenja pojedinca koji čine kolektiv te on kao takav djeluje, inovira i mijenja svijet u kojem egzistira. Stoga je jako bitno na kojim uvjerenjima to djelovanje nastaje, jer uvjerenja determiniraju djelovanje. Inovacija je primjena nove i poboljšane ideje, postupka, dobra, usluge, procesa koja donosi nove koristi ili kvalitetu u primjeni [3] ili Uvođenje novosti u postupku i radu (o tehnologiji, o patentima, o proizvodnji) [4]. Stoga ako djelovanje koje rezultira uvođenjem novog postupka “umnožimo” uvjerenjima koja mogu biti a) tehnokratska ili b) humanistička – rezultat ishoda mogao bi biti različit. Međutim tu se pojavljuje pojam poduzetnik koji izaziva postojeće doktrine (bazirane na dokazima, koji su sastavni dio Lean Startup metodologije [5] koja se temelji na postavljanju hipoteza, sprovođenjem eksperimenata koje onda dokazuju (ili ne) hipoteze) te kreira nove proizvode ili usluge koji mijenjaju postojeći ekonomskom sistem. Sagledano na ovaj način možemo poduzetništvo pozicionirati bliže humanizmu nego tehnokraciji. Apple promijenio glazbenu industriju a Amazon industriju prodaje knjiga, a niti jedna niti druga tvrtka nisu bile iz te industrije – odnosno nisu prilazili upravljanju bazirano na tehničkim znanjima iz pojedine domene, a izazivale su postojeće doktrine i uvjerenja u istim.

Paradox Inovacijskog Eko Sustava u EU

Danas u EU imamo jedan veliki paradoks u sustavu inovacija te utjecaja istih na ekonomiju te koristi za društvo. Paradox je sljedeći: Tražeći odgovore na pitanje zašto EU poslovni sektor ima manji inovativni kapacitet nego SAD, autori dolaze do zaključka da je razlog toj situaciji premali broj malih tvrtki koje imaju kapacitet da preusmjere ekonomiju prema novim prilikama i rastu[6]. Istovremeno drugo istraživanje nam ukazuje na pozitivnu korelaciju između ulaganja u Istraživanje i Razvoj (I&R) i edukaciju s povećanjem poduzetničkih aktivnosti unutar postojećih tvrtki, te negativnu korelaciju s kreiranjem novih poduzeća[7]. Znači da razlog za inovacijski kapacitet je nedostatak “izazivača” postojećeg stanja, a s druge strane novac uložen u edukaciju i I&R negativno utječe na kreaciju istih.  Kolege Curley i Salmelin su 2013 predložili novu paradigm inovacije – Open Innovation 2.0 (OI2.0) u kojem su dvije stvari relevantne su za ovaj tekst[8].

Prva je to što se u tekstu nigdje ne spominje kreiranje novih proizvoda ni usluga, a kreiranje zajedničke vrijednosti između javnog, privatnog, civilnog i akademskog sektora. OI2.0 je definirana kao paradigma koja počiva na principima integrirane kolaboracija, ko-kreacije zajedničkih vrijednosti, kultiviranjem inovativnih ekosustava utilizacijom eksponencijalnih tehnologija te ekstraordinarnom rapidnom adaptacijom. Takvi eko sustavi se ne odupiru promjeni a prihvaćaju ju. Druga stvar bitna za ovaj tekst koju pronalazimo u ovom dokumentu Europske Komisije (EK) o OI2.0 je poduzetnik visokih očekivanja (HEEs high-expectation entrepreneurs) koji su zaslužni za kreiranje 80% novih radnih mjesta. Kako predlažu autori OI2 – kada se HEE priključi inovativnom eko sustavu (koji ima sve gore navedene karakteristike) onda nastupa ubrzana performansa i ekspanzija istog. Umjesto termina poduzetnik s visokim očekivanjima možda je bolje koristiti termin “High Impact Entrepreneur” kojeg isto tako pronalazimo u literaturi, jer je fokus na učinku a ne na očekivanjima. OI2.0 ekosustav temeljen na zajedničkom interesu javnog, privatnog, civilnog i akademskog sektora te imamo poduzetnika koji plasira inovacije nastale u OI2.0 eko sustavu na tržište. Ovdje vidimo jasno promjenu paradigme s otvorene inovacije koju predlaže Henry Chesbrough, jer u njegovom prijedlogu tvrtka se “otvara” te tako pronalazi inovaciju u svom okruženju. U OI2.0 paradigmi ekosustav se temelji na zajedničkim interesima, ekosustav kreira inovaciju, a poduzetnik ju onda plasira na tržište. Međutim gore navedeni paradox usporava taj proces.

Jer kao što empirijski dokazi ukazuju da više novca u edukaciju I&R utječe na poduzetničku aktivnost postojećih tvrtki. Istovremeno se smanjuje aktivnost novih tvrtki, a one su te koje trebaju prenijeti i implementirati izlazne učinke OI2.0 u tržišne aktivnosti izazivajući tako postojeće igrače.

Obzirom da se OI2.0 bavi vrijednostima a ne robama kojima se trži na tržištu –pitanje koje je postavio kolega Matko Meštrović u Zarezu je vrlo relevatno [9]; “Što onda u tom jedinstvenom procesu biva s istim čovjekom/radnikom koji proizvodi robu, a što sa čovjekom/radnikom koji u tom istom procesu stvara vrijednost?”. Postavljanje ovakvog pitanja je ključno prilikom analize OI2.0 koncepta, jer osoba koja participira u OI2.0 sustavu stvara zajedničku vrijednost a ne robe ili usluge. Istovremeno agent biva i dio ekonomskog sustava koji trži robe i usluge na tržištu. S obzirom na to da je vrijeme koje je na raspolaganju svakog agenta ograničeno, kako agent to vrijeme raspoređuje. Odnosno koliko vremena može stvarati zajedničku vrijednost a koliko vremena stvarati robe ili usluge, te kako se evaluiraju i distribuiraju učinci? Tko plaća stvaranje vrijednosti (te mora li se taj process plaćati) te koji su motivacijski faktori agenata koji ju stvaraju? Iz jednog naizgled jednostavnog pitanja moguće je ekstraktirati čitav niz potpitanja stvarajući tako vrlo kompleksno istraživačko područje sociotehnoloških aspekata. Koje je moja uloga nastavnika? Da stvara “robu” koju će kasnije netko integrirati u svoje procese, te stvoriti novu robu, te prodati dalje? Ili je posao nastavnika da stvara zajedničku vrijednost za sustav u kojem živi. Ali isto pitanje vrijedi i za svakoga tko dolazi iz poslovnog svijeta, iz javnog sektora te iz udruga civilnog društva. Odgovore o tome koliko smo vrijednosti kreirali ne možemo lako mjeriti, ali možemo preispitati svoje postupke te kako oni utječu na sustava u kojem živimo.

Pokušajmo napraviti takvu refleksiju:

  • Od 28 zemalja EU, u proteklih godinu dana najviše se povećao broj nezaposlenih u Hrvatskoj….(Jutarnji List, [10])
  • ZEMLJA U NESTAJANJU; U dvije godine čak 50.000 Hrvata iselilo u Europsku uniju! (Jutarnji List, [11])
  • Razlika između poželjnosti i ostvarivosti poduzetničkih afiniteta mladih je najveća u EU (u stranu neostvarivosti) [12]

Možemo li ovo promijeniti stvaranjem roba i usluga, ili moramo ovoj situaciji pristupiti stvaranjem novih vrijednosti? Međutim još bitnije pitanje je imamo li pravo tražiti razloge u drugom sektoru? Ili moramo tražiti rješenja u na nivou sistema kojeg čine javni, privatni, akademski i civilni sektor zajedno? Te kreirati vrijednost unutar sustava, a proizvodi i usluge će se pojaviti kao rezultat sustava koji se temelji na vrijednostima. Jer vrijednosti utkane u sustav će rezultirati učinkom tog sustava.

Reference

[1] Wikipedia eng

[2] wikipedia eng humanism

[3] wikipedija.hr

[4] Hrvatski Jezični Portal, http://hjp.novi-liber.hr/ Dohvaćeno 17.10.2015

[5] Blank, S. (2013). Why the lean start-up changes everything. Harvard Business Review91(5), 63-72.

[6] Veugelers, R., Cincera, M., Frietsch, R., Rammer, C., Schubert, T., Pelle, A., … & Leijten, J. (2015). The Impact of Horizon 2020 on Innovation in Europe.Intereconomics, 50(1), 4–30.https://www.researchgate.net/publication/271524118_The_Impact_of_Horizon_2020_on_Innovation_in_Europe

[7] Stam, E. (2013). Knowledge and entrepreneurial employees: a country-level analysis. Small Business Economics, 41(4), 887–898.

[8] Curley, M., & Salmelin, B. (2013). Open Innovation 2. O: A New Paradigm

[9] http://www.zarez.hr/clanci/moze-li-sveuciliste-prezivjeti

[10] http://www.jutarnji.hr/podaci-eurostata-od-28-zemalja-eu–u-proteklih-godinu-dana-najvise-se-povecao-broj-nezaposlenih-u—hrvatskoj—-/1341797/ Objavljeno: 02.05.2015

[11] http://www.jutarnji.hr/hrvatska-je-zemlja-u-nestajanju-u-dvije-godine-50-000-hrvata-se-iselilo-u-europsku-uniju/1362432/ , 08.06.2015

[12] http://eclectica.hr/2015/07/31/poduzetnistvo-mladih/