13 Sep

Poduzetništvo na infuziji. Marketing i PR prijeko potrebni

Kada sam prije par dana pročitao naslov “Nema bolovanja, to joj je naša država dala”: Fotka prodavačice iz Splita rastužila i razljutila sve” odmah sam pomislio da žena radi za sebe, te bez obzira na svoje zdravstveno stanje mora prodavati. Danas je izašao novi članak o istoj gospođi koji potvrđuje moje misli.

Zašto mi je ovaj članak bitan? Jer u prvom naslovu država i poduzetnik stavljeni su u negativni kontekst. Jer može se pročitati da je vlasnik štanda poduzetnik koji svojim radnicima ne odobrava bolovanje, a država takve postupke tolerira. I tako dolazimo do antipoduzetničke klime.

Kao prvo referencirao bih se na nedavni članak HBR-a koji preispituje definiciju poduzetništva (po meni najbolje definicija “entrepreneurship as the pursuit of opportunity beyond the resources you currently control”). Da citiram po meni ključnu rečenicu:

And, by the way, the need for entrepreneurs is not limited to commercial enterprises. All of our institutions will likely need to cultivate and encourage entrepreneurs throughout their ranks — NGOs, schools and government agencies. (ref)

Ako danas u EU živi oko 25% ljudi ispod praga siromaštva i društvene ekskluzije, a nemamo dovoljno resursa, onda je definitivno potrebno aplicirati definiciju beyond resources te pronaći načine kako poboljšati život građana. I to je poduzetništvo.

Evo malo i brojeva…

U Hrvatskoj se u 2016 registriralo oko 24,000 novih poslovnih subjekata po brojevima DZS – (više ovdje), većina njih ima neke planove, želi realizirati prilike te zaraditi (ako nisu neprofitne organizacije) . E sada kako se zarađuje? Tako da se ostvari prihod, plate rashodi, te ono što ostane je zarada. Tako učim sina koji ima 9 godina, a na žalost primjećujem da mediji često brkaju prihode od zarade. Slobodan sam tvrditi da nikako ne može svih tih 24,000 pravnih subjekata imati skrivene namjere da ukradu, prevare i iskoriste zaposlenike.

Evo i brojeva na nivou EU

Izvještaj ovdje

Ukratko poduzetnici zapošljavaju oko 2/3 zaposlenih u EU, te 99 od 100 poslovnih subjekata su mali i srednji poduzetnici. U Hrvatskoj zapošljavaju oko 65% zaposlenih (izvještaj ovdje).

Jedna teza koju sam postavio prije ljeta je ta da mali i srednji poduzetnici te državne institucije ne ulažu u marketing i PR. Razlog je ili nedostatak novca (poduzetnici) ili pravna ograničenja (država). I onda tko nam puni medije sadržajem?

Pune korporacije… kojima uvijek država smeta, a poduzetnici su im konkurencija ….

Dobar primjer je “borba” Ubera i Taxista… jedni su globalna korporacija s razvijenim funkcijama marketinga, prodaje, razvoja poslovanja, lobiranja, a drugi su neorganizirani. Na kraju postupci Taxi-ista idu u korist Uberu (jer se Taxi-sti sami diskreditiraju svojim postupcima). Ali nisu krivi Taxi-sti, a krivo je nepoznavanje domene marketinga i PR-a. Naprimjer ako bi se pitala javnost zašto Taxi s licencom ne knjiži troškove benzina, amortizacije i spomeničke rente (u ZG) a Uberovi partneri knjiže otvorio bi se jedna potpuno nova dimenzija javne rasprave (jer ono što sam saznao razgovarajući s vozačima obje strane govori da Uber zarađuje više po kilometru nego Taxi ZG). A to me vraća na nepoznavanje razlika od prihoda i rashoda…Ovakvih primjera ima u svakoj industriji (dok pišem sjetim se prehrambene, kada mali proizvođač mesa proda staro mjesto, to je skandal, a kada vodeći lanac u HR proda meso s crvima, onda ponudi da se vrate novci kupcu i tu priča stane). Mediji se financiraju od oglasa, a objavljuju sadržaje. Pa sada zamislite poslovni model u kojem bi isti mediji loše pisali o onima tko im omogućava da postoje.

Međutim što me čini optimistom u svemu ovome je to da je svaka velika tvrtka bila jednom mala, te je izazvala one velike te sama narasla.

Ključno pitanje je otkriti kada se vino počne pretvarati u kvasinu, te onda ili pokušati zaustaviti taj proces ili promijeniti naljepnicu. Što je opet posao marketinga i PR-a :-)