Tag Archives: razmisljanja

15 Oct

Govor s panela “Not only Cambridge Analytica. Manipulations in the Information Space”

Nedavno sam bio pozvan na panel na Ekonomskom forumu u Poljskoj koji se bavio tematikama vezanim uz obranu i sigurnost.  Ime panela je bilo; Not only Cambridge Analytica. Manipulations in the Information Space. U daljnjem tekstu prenosim govor u cijelosti

Povezana slika

 

Slika 1 – Conceptual map of various BSD/SBD interpretations in the related literature. (ref)

“Besides electrical engineering theory of the transmission of messages, there is a larger field [cybernetics] which includes not only the study of language but the study of messages as a means of controlling machinery and society…” — Norbert Wiener, In Cybernetics (1948)

Thoughts on the topic by Sergej Lugović

First of all I would like to comment on the introduction text to the panel. We have to be clear about what we are talking about. There is a difference between social media and social networks.

Before going to the deeper analysis of the issues we are facing, we have to clarify lenses used to observe phenomena. In the context of social media we can separate it into three different levels, user perception of information, how people communicate and how they cooperate based on social media. For example the questions that arise are; what is the level of trust toward social media information sources, how do people check facts about data that is retrieved and so on. Another set of questions related to the communications that can be asked are; which social media platforms do people use for certain tasks, what the messages sent between agents convey, who is communicating with whom, and what is the capacity of the communication channels and so on. And then we are coming to the cooperation level, where we can ask questions on how people actually act when using these platforms and by doing so change the environment they operate.

In my view problem is that people actually act less, but at the same time spent more time on the social media. I would like to give a recent example. One small farmer in Croatia recently posted on his Facebook wall about his legal case with the government. In the post he criticized the government, but did not mention why he had problems with them. Hundreds of comments were posted, and the post reached 550,000 views, everybody was an “expert” in the law, agriculture and business and was sharing their expertise in the comments – but the question is how many of those “experts” actually bought his products. If only a portion of them bought his product – he will be out of his financial problem in just a day.

Another interesting indicator is related to the dollar value of the time people spent on Facebook. FB has 2,3 billion users, that spend 50 minutes a day on it, multiplied by 365 days and multiplied by global average income of 8,3 PPP[1] dollars per hour.

This comes to 5,6 trillions of PPP dollars. Total EU GDP is around 22 trillion, Poland is about 1,1 trillion and Germany is around 4,5 trillion.

The thoughts above are related to the analysis that place a user in the central point of the observation. It is important that we are aware of another analytical perspective – the information system perspective, in which we look on social media as an information system (consisting of social, technology and information artifacts). In my view this is more appropriate question to ask.

First of all social media as information systems are more open and adaptive then classical information systems that we use in our daily operations. By being as such they are more advanced and powerful, but with power comes responsibility but also attraction to it. This is the reason some governments are trying to control social media platforms (without much of success) or use them in fulfilling their agenda. Usually in a discourse we are finding finger pointing toward developing countries governments, but the case I like to use is of ZunZuneo – a Cuban social network developed by US agencies with an aim to oppose communist system in Cuba.

A recent example that related to the events in Chemnitz where a messenger service owned by Facebook was used to distribute the photo of an arrest warrant. As it consists of information (photo), technology (WhatsApp) and social (people involved) – it is an information system in a true sense.

Here we can ask the question; if this is illegal content then is Facebook responsible for allowing its distribution? Silk Road was also just a platform.

This shift from classical social media (or information systems) toward the messengers and primary non text social media such as Youtube and Instagram calls for new types of social media listening paradigm, that we are calling Social Media Listening 2.0. Under such a paradigm quantitative methods are not enough, as we still do not have access to computing power that could analyze large amounts of multimedia content. Also as messengers are more closed in terms of machine based data collections (such as Twitter or FB API’s) digital anthropology methods should be applied to collect data.

Because of their complexity such information systems are called Ultra Large Systems in which users are not just users but are elements of such a systems and data are collected from the users and the systems interaction features open possibilities to manipulate those interactions. It’s done by implementing mechanisms that enable such a information systems to be adaptive. The problem with this mechanism are the motives and goals behind the operations they perform. An example is the recent US election. Advertisers used the implemented advertising mechanisms in Facebook to manipulate the voters and those mechanisms are fed by data about the users activities on the Facebook. At the other side being able to use the same advertising system is very valuable for a business trying to reach their customers more efficiently then through classical media channels.

So now to come back to the question this panel is considering, I will say that its not about the avoiding the risk of social media in terms of manipulation, but about accepting those risks and using different available methods to manage risks. It’s all about acceptance but not avoidance, because avoidance will mean no actions. Control and communication always go together and manipulation is an essential attribute to it. But understanding and accepting risks is the name of the game and makes the world better place.

 

Više informacija o forumu možete naći ovdje 

 

26 May

Food data kao poddisciplina Big Data – Od stola do polja u kontekstu OPG-a

Screen Shot 2018-05-26 at 08.30.00

Trenutno se često čuje o procesu koji se bavi plasmanom hrane od polja do stola. Međutim postoji i alternativa tom procesu. A ona je od stola do polja. Koja je razlika između ta dva pogleda na plasman hrane?

Glavna razlika je što se u procesu od polja do stola bavimo fizičkim proizvodima, odnosno samom hranom, dok se u procesu od stola do polja bavimo podatcima koji prikazuju potrebe za hranom. Hrana nastaje na polju, a informacija o tome da je hrana potrebna na stolu, u trenutku kada se pojede obrok. Tijekom godina promatranja nezavisne proizvodnje hrane te traženja odgovora kako informacijski sustavi mogu pomoći hrvatskim OPG-ovima jedan od glavnih izazova manjih i nezavisnih proizvođača hrane je planiranje. Kako procesuirati proizvode s polja, kome ih prodati, gdje se kupac nalazi, koliko je spreman platiti, kolika je potražnja te koja je dinamika potrošnje, koliko uložiti u marketing, koje kanale koristiti te s kim biti partner. Ako krenemo od stola, odnosno sakupljamo podatke te ih procesuiramo kako bi stvorili informaciju znamo odgovore na sva gore navedena pitanja. Ako tome dodamo da krajnji konzument hrane ima interakciju s informacijskim sustavom, stvaramo uvid u njegove potrošačke navike, možemo sakupiti povratnu informaciju kako unaprijediti proizvod te nam on može pomoći u plasmanu naših proizvoda tako da nas promovira prema svojim poznanicima te tako postaje bitan agent u povećanju prodaje.

E sada gdje su izazovi u dizajnu jednog takvog informacijskog sustava, koje podatke obrađujemo? Isto tako kako se takav informacijski sustav uklapa u koncept Big Data.

Big Data po mojoj radnoj definiciju su obrada nestrukturiranih podataka na kojima se može temeljiti neka akcija, koji su procesuirani što bliže realnom vremenu te zadovoljavaju informacijske potrebe osobe u kontekstu.

Koje su to dvije osobe u kontekstu? Proizvođač i konzument. Stoga neka od pitanja bi bila sljedeća

  • Koje podatke skupljamo?
  • Kako ih strukturiramo?
  • Kako je povezan tijek podataka između konzumenta te proizvođača?
  • Koliko treba vremena da se iz tih podataka stvori informacija?
  • Gdje se pohranjuju podatci, te tko im ima pristup?
  • Koje procedure obrada tih podataka koristimo?
  • Kako ih vizualiziramo?
  • Kako provjerimo njihovu izvornost te točnost?
  • Kako usklađujemo rad različitih informacijskih sustava koji te podatke procesuiraju?
  • Kako trošimo uvijek limitirane resurse (kako financijske, tako ljudske i tehnološke)?

Nekidan smo s kolegom sjedili na kavi te razgovarali o ovim izazovima

Misao koje je ostala u zajedničkom mentalnom prostoru je ta da je ustvari strašno to što o osobi s kojom jedemo možemo saznati skoro sve a o hrani koju jedemo skoro ništa.

Tu bih stao, te ostavio čitatelja da razmisli o ovome, te da ako može pridruži nam se u našem mentalnom prostoru

26 Oct

Kako potaknuti eko-sustav tehnološkog poduzetništva na TVZ-u?

S obzirom na to da živimo u umreženom društvu koje je smanjilo troškove prezentacija, interakcija te transakcija, uloga sagledavanja realnosti kroz prizmu (eko) sustava postaje sve značajnija. Sistemski pogled nam omogućuje da sagledamo povezanost različitih elemenata te postavimo hipoteze o tome kako oni utječu jedni na druge. S tom svrhom diskutirali smo o tome kako se može potaknuti bolje djelovanje ekosustava tehnološkog poduzetništva na TVZ-u.

ees-domains-and-pillars-only1

Zabilješke diskusije i prijedloga studenata u sklopu predmeta Strateško tehnološko Poduzetništvo

  • učenje kroz projekte koji imaju potencijal da i tržišno zažive
  • poticati kolaboracija između više smjerova TVZ-a (npr građevina i računarstvo)
  • sakupiti i distribuirati interese pojedinih studenata, te omogućiti uvid čitavom kolektivu u interese pojedinca. Tako studenti mogu sami između sebe pronalaziti potencijalne partnere na projektima ili kolege za razmjenu iskustava.
  • baza vještina u svrhu bržeg pronalaženja partnera na projektima, na nivou pojedinca, tima ili tvrtke (u kojoj student TVZ-a radi ili je u vlasničkom odnosu)
  • omogućiti peer2peer learning te kolaborativnu produkcija materijala za učenje te tutoriala. Omogućiti i direktne savjete i mentorstvo grupama studenata koji su aktivni u P2P learning-u
  • Q&A sesije, koje mogu biti realizirane i digitalno i/ili offline, uključujući sesije s ekspertima. Kako bi se ostvarili bolji rezultati potrebno je unaprijed dogovoriti pitanja, teme i proces realizacije.
  • donošenje projekata od strane studenata u eko-sustav (npr: challenges, hackathon’s…)
  • mapiranje novih tehnologija i vezanih znanja, te poticanje i evaluacija procesa distribucije znanja kroz eko sustav te kolaborativno razmatranje poslovnih mogućnosti temeljenih na tim tehnologijama i znanjima
  • poticanje inovativnosti, te omogućiti pristup resursima koji bi doveli do realizacije inovativnih projekata
  • kolaboracija s ostalim eko sustavima (univerzitetima i tvrtkama)
  • TVZ meetup tehnološkog poduzetništva
  • detekcija slabih točaka pojedinca te matching tih pojedinaca kako bi se ojačale slabosti koje se identificirane
  • tehnološka platforma – npr Slack kanal
  • kill the idea sesije – prezentacija poslovne ideje za poslovni pothvat pred kolegama koji onda daju svoje komentare
  • društveno odgovorno učenje- tako da se radi na projektima koji nemaju komercijalnu vrijednost, a omogućuju da studenti uče te šire svoja poznanstva. Kroz ovaj tip učenja mogu se uključiti i tvrtke (kako one koje su na neki način vezane sa studentima tako i one koje nisu)
  • spajati ideje i ljude
  • dostup tržištu, realizacija prodaje usluge i plasman istih prema tržištu, od prototipa do proizvoda. Omogućiti feedback na projekte od tržišta. Omogućiti dostup kapitalu i kupcima. Umjesto da se ide na razna pitch-anja i natjecanja organizirati TVZ događaj na kojem bi studenti prezentirali ideje zainteresiranim stranama (kupci, investitori, agencije, partneri….)
  • organizacija radionica koje studentima mogu koristiti u poslovanju te tržišnoj realizaciji ideja (kao što su Lean Startup Drlll, Business Model Canvas…)
14 Feb

Kako bi izgledao Spotify u vašoj industriji?

Screen Shot 2016-02-14 at 10.19.31

Slučajno sam naišao na jedan tekst koji smo napisali kolega Niska Alfirević i ja prije skoro 12 godina te ga objavili u SAPMagu (http://www.sapmag.com.hr/) . Baš me zanimalo staviti to u današnji kontekst, te vidjeti vrijede li te stvari još i danas. Sjećam se da mi je u to vrijeme jedan vrlo uspješan poduzetnik rekao da pustim te “new age business fore” . Mislim da to nisu nikakve “new age fore” a jednostavno promjena u paradigmi, koja se desila u samoj srži ekonomije. A to je da prije dolaska digitalne, odnosno kako su ju onda zvali nove ekonomije, na tržištu se uglavnom razmjenjivalo ono što je opipljivo, a danas se razmjenjuje ono što je neopipljivo.

Razlika je tome da kada osoba A proda osobi B jabuku, osoba A nema više jabuku, a ima novce koje je dobio od osobe B. A ako osoba A proda digitalnu sliku jabuke osobi B, osoba A i dalje ima digitalnu sliku jabuke i novce, a osoba B nema više novce ali ima sliku – međutim može ju bez velikog troška podijeliti osobi C,D,E,F,n… Kako se onda zaštiti od toga da osoba B ne podjeli digitalnu sliku jabuke svima ostalima besplatno? Odgovor je vrlo jednostavan -nikako? A kako onda zaraditi? Jednostavno …kao sto Spotify zarađuje, na uslugama i servisima koji adresiraju iskustvo konzumacije glazbe.

Kada bi danas postavio isto pitanje kao i prije 12 godina – “Zašto se ne ugledamo na glazbenu industriju?”, odgovor bi trebalo tražiti u tome kako bi se mogao primijeniti model Spotify-a na vašu industriju, te tko bi za vašu industriju bio EchoNest za kojeg je Spotify platio 100M USD (http://www.digitalmusicnews.com/2014/03/07/spotify100m/ )

Mali misaoni eksperiment – Zamislite situaciju u kojoj vaš kupac može kupiti jedan vaš proizvod te ga besplatno podjeliti čitavom svijetu bez troška. Pitanje je kako bi se ponašali u toj situaciji? (hint- tužbe i sudske zabrane glazbenoj industriji nisu pomogle) Read More

11 Jul

Poduzetnički Kompas

Poduzetništvo je ostvarivanje prilike “beyond resources”. Postizanje ciljeva se ne temelji na nečem opipljivom, a na nečemu što je s druge strane, što je iznad onoga što imamo. Istovremeno put do ostvarenja poslovne prilike te generiranja prihoda i dobiti je dugačak. Otvara se pitanje čime se onda možemo služiti tijekom tog puta da nam pokazuje dali smo na dobrom putu ? Nešto poput kompasa ili GPS-a.

compass-kompas

Imamo dva alata koji nam služe kao indikatori koje možemo koristiti za potrebe orijentacije. Prvi indikator je vrijeme, jer s obzirom na to da priliku ostvarujemo “beyond resources”, odnosno nemamo ih ili su jako limitirani, vrijeme je jedino mjerljivo. Stoga potrebno je mjeriti vrijeme, odnosno voditi evidenciju na što ga trošimo. Vrlo jednostavno napraviti google spread sheet, unijeti u jedan stupac datum, u drugi broj sati, u treći projekt na kojem radimo a u četvrti opisati aktivnost u par riječi. Nakon određenog vremena moguće je imati vrlo jasan uvid u to što radimo, te kako to kontribuira ostvarenju poslovnog cilja. Međutim vrijeme samo po sebi, te njegova distribucija po aktivnostima je jednodimenzionalna analiza, te nam govori samo o tome kako smo potrošili jedino što imamo (ili najvrjednije što imamo). Druga dimenzija je naš “state of mind” koji asociramo s vremenskim intervalima koje trošimo na ostvarivanje ciljeva. Raspon stanja uma može biti od grča u želucu do opijenosti budućim uspjesima. Srednja vrijednost je neutralno stanje prihvaćanja datosti onakve kakva je. Na neki način imamo u sebi kompas koji nas vodi kroz život, pa tako i kroz poduzetničke pothvate. Pitanje jesmo li svjesni istog, te možemo li prepoznati signal koji nam on šalje. Ako možemo prepoznati signal, te koristeći se zapisivanjem tog signala u jednostavnu tablicu onda možemo i početi razaznavati što nam se događa na putu do poslovnog cilja, odnosno “instalirali” smo si poduzetnički GPS. Odgovorno tvrdim da je vrijednost “grč u želudcu” opasna za društvo, tim s kojim radite i vas same. Ujedno društvo, tim i mi sami smo i izvor tog grča stoga ga i jedino mi možemo otkloniti. Opijenost budućnosti je neutralna vrijednost jer maštanje ne može škoditi nikome premda se na isto može potrošiti puno vremena uzaludno. Neutralno prihvaćanje datosti je optimalna vrijednost koja najviše kontribuira ostvarenju cilja. Ono što je bitno razdvojiti je da navedena stanja nisu emocije niti osjećaji, a stanja u koja proživljavamo kada trošimo vrijeme ostvarujući poslovne ciljeve. O emocijama, raspoloženju, sentimentu i karakternim osobinama u nekom drugom postu. Znači imamo vrijeme i aktivnosti, koji su nam karta koju koristimo postižući ciljeve, međutim trčati samo s kartom bez kompasa nije baš učinkovito. Stoga imamo navedena stanja (grč, svjesnost datosti i opijenost) kao kompas koji stavimo na tu kartu. Tako opremljeni možemo krenuti na orijentacijsko trčanje u šumi zvanoj poduzetništvo.

Sergej Lugović, 11.07.2015

https://twitter.com/sergejlugovic/